Promovisan zbornik Sto godina časopisa Zenit (1921-1926-2021)

Galerija RIMA i Centar za naučnoistraživački rad SANU i Univerziteta u Kragujevcu, organizovali su predstavljanje naučnog zbornika Sto godina časopisa Zenit (1921-1926-2021), u Univerzitetskoj galeriji, 17. novembra 2021. godine.

Predstavljanje naučnog zbornika Sto godina časopisa Zenit (1921-1926-2021),  referentne naučne publikacije i kapitalnog izdanja, upriličeno je po prvi put u Kragujevcu, a peto po redu, u godini velikog jubileja – stogodišnjice od pokretanja avangardnog časopisa Zenit i pojave Zenita kao autentične internacionalno priznate avangardne pojave sa jugoslovenskih prostora.

Nakon pozdravne reči, koju je okupljenima u ime Centra SANU uputio akademik Miloš Đuran, osnovne podatke o zborniku  i avangardnom fenomenu Zenita iznela je istoričarka umetnosti, kustoskinja Galerije RIMA Nevena Martinović, koja je u zborniku učestvovala istovremeno kao autorka i saradnica urednika.

O Zenitu je, iz ugla svojih naučnih studija, govorilo troje autora, od čak 35 autora naučnih studija koje su objavljene u Zborniku. Prof. dr Dijana Metlić sa Akademije umetnosti u Novom Sadu, osvetlila je ličnost Branka Ve Poljanskog, mlađeg brata Ljubomira Micića, koji je za istoriju Zenita bio višestruko značajan i koji se među brojnim svojim interesovanjima, u teorijskom smislu bavio i najmlađom umetnošću – filmom, široko zastupljenom temom i u časopisu Zenit. Dr Metlić je govorila o časopisu Kinofon kojeg je Poljanski pokrenuo i uređivao u periodu od decembra 1921. do juna 1922. godine, te koji se po svojoj kritičkoj, teorijskoj i edukativnoj ulozi umnogome razlikovao od tadašnje štampe posvećene filmu na prostorima Kraljevine SHS.

Prof. dr Ješa Denegri se osvrnuo na polje vizuelnih umetnosti u Zenitu, i to kroz prepoznavanje angažovane uloge Ljubomira Micića kao „kritičara na delu“, koji likovnu umetnost nije razmatrao posteriorno već naprotiv, koji je u aktuelnom trenutku teorijskim i praktičnim delovanjem uticao na profilisanje avangardnih umetničkih tendencija u sredinama u kojima je delovao (Zagreb i Beograda). Ovo je posebno bilo jasno na primerima dvojice tada mladih i neafirmisanih umetnika, Mihaila S. Petrova i Josipa Sajsla (Jo KLeka) kojima je Micić upravo na stranicama Zenita pružio prostor za realizaciju i promociju njihovih likovnih ostvarenja. Dr Denegri je izneo viđenje časopisa Zenit kao svojevrsne virtuelne galerije umetničkih dela, kojom je Micić, kao „kritičar na delu“ preuzeo ulogu kustosa koji vrši selekciju i oblikuje izložbu sa jasnom namerom da ona prenosi avangardne i preciznije zenitističke ideje.

Dr Olivera Dragišić, naučna saradnica Instituta za noviju istoriju Srbije iz Beograda, govorila je o Micićevom teorijskom liku Barabarognija decivilizatora, koji je prešao dug put promene od zenitističkog, tipično avangardnog lika novog čoveka, koji je „go i čist“ (Micić), iskonski čovek sa Balkana, koji ima zadatak da decivilizuje i balkanizuje degenerisanu zapadnu Evropu koja je čovečanstvo odvela u klanicu Velikog rata, do lika iz istoimenog romana koji Micić objavljuje 1938. godine u izmenjenim društveno-političkim uslovima u kojima narasta evropski i lokalni nacizam, te u kojima se Micić sve više okreće pseudoistorijskim teorijama o poreklu Srba, razvijajući svog Barbarogenija konačno na tim premisama.

U sklopu promocije, publika je mogla da pogleda reprinte svih brojeva časopisa Zenit, koje je Narodna biblioteka izdala 2008. godine, a koji se nalaze u fondu Univerzitetske biblioteke.


Foto galerija: